Autohtone sorte dišeće ranine ostalo je u Moslavini još samo dva i pol hektara

I dok su se na 6. manifestaciji Škrletovo slavili autotohtoni škrlet i moslavac, koji imaju potencijal za odležavanje i sljubljivanje s laganijim jelima, doznali smo da je da isto tako autohtone sorte dišeća ranina, ostalo u Moslavini još samo dva i pol hektara.

"Okupili smo se prije sedam godina na temeljima nekih bivših udruga, te se udružilo 12 vinara i danas imamo iza sebe šest Škrletova. Nije bilo lako, ali evidentan je napredak jer još prije 10-ak godina nismo imali ni jednoga proizvođača pjenušaca, a danas ih imamo tri i naši vinari osvajaju medalje i na Decanteru", kazao je uvodno predsjednik udruge Škrlet Moslavina Janko Kezele, mlađi vinar koji je nadogradio i razvio i turistički dio obiteljske vinarije, što je danas postala praksa u ovom kraju.

Ista je podijeljena u dvije županije, Sisačko-moslavačku i Zagrebačku, ali ih vinska priča dobro povezuje i gradi vinske pute.

Pije se manje, ali kvalitetnije i to je prilika za škrlet  

Kako se čulo, moslavac spada u najpotentnije svjetske sorte, a smatralo ga se najvažnijom sortom Austro-Ugarske Monarhije. To je vino, kažu, iznimnog potencijala, slamnato-žute boje, djelomično gusto pa se sporo vrti u čaši. Sortno je prepoznatljivo, a obogaćemo specifičnostima moslavačke vinogorja, koje obilježavaju brežuljici. Na njima se uzgaja i jedinstveni škrlet, kojega nema nigdje drugdje na svijetu, a od 73 hektara ukupne zasađene površine čak 69 ha se nalazi u Moslavini.          

Naime, održan je i panel na temu budućnosti škrleta, koji je moderirala prof. dr. Zvjezdana Marković s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, uz paneliste; vinskog publicistu Sašu Špiranca i izvanrednu profesoricu pri Agronomskom fakultetu Ana-Mariju Jagatić Korenika. Kroz panel istaknuli su izazove s kojima se suočava vinogradarstvo i vinarstvo, uključujući utjecaj klimatskih promjena i nedostatak radne snage.

Jagatić Korenika je istaknula da škrlet nije među prvih 20 sorata u Hrvatskoj, ali da ima dobar potencijal. Ima širinu proizvodnje od maceriranih do arhivskih vina, a tržište danas traži laganija vina, kao i pjenušce i rosee. Dodala je da vinari trebaju još više raditi na udruživanju i povećanju vidljivosti, posebno stilistici vina, na zahtjevnom tržištu.

Saša Špiranec: Već duže vrijeme ljudi piju manje, no bolje i kvalitetnije vino

Odgovarajući na upit, prof.dr.sc. Ivan Pejić, istaknuo je da se promocija škrleta treba fokusirati na tržište Zagreba, jer ima dobar omjer cijene i kvalitete, a kao jednogodišnje vino može doći brzo na veće, ali i zahtjevnije tržište. Inače, prof. Pejić je koautor monografije Škrlet- hrvatski vinski biser o kojoj je Agroklub već pisao.   

Prelazak na ekološku, ali i biodinamičku proizvodnju

Vinski publicist Saša Špiranec naglasio je trend povećane kvalitete u konzumaciji vina te rastući interes za vinskim turizmom. Istaknuta je i potražnja za rosé i pjenušavim vinima, a škrlet se ističe kao ključna sorta koja može odgovoriti na ove trendove.

U sklopu manifestacije, održana je radionica o potencijalima škrleta u gastronomiji, koju je vodio sommelier Tomo Jakopović, pružajući sudionicima jedinstvena iskustva sljubljivanja škrleta čak 12 vinara s zalogajima iz cijele Hrvatske.

On je pohvalio vinare koji su se okrenuli zahtjevnijoj ekološkoj proizvodnji vina, posebno u zahtjevnijim godinama, kao što je bila prošla. Inače, iz Kutine dolazi i prvi hrvatski biodinamički vinar Antun Glavica, koji je od lani ponosni vlasnik Demeter certifikata za biodinamičku proizvodnju vina.

Škrlet potisnuo moslavca  

Što se tiče prinosa škleta, ističe, oni su značajni, jer iznose i do tri kilograma po trsu, što može biti problem kod strukture i tijela vina. No, kod izbora jela, jelo ne smije biti 'jače' od vina. S druge strane, škrlet je potisnuo moslavca, jer ranije dolazi na tržište kao mlado vino. No, moslavac zbog svoje kvalitete, nakupljanjem visokih sladora, kiselina, koje su 'kičma vina' i ekstrakta te znanjem vinara može dati 'veliko vino', napominje Jakopović.  

Na Škrletovu smo kod obitelji Jančar, koja jedina uzgaja sve tri autohtone sorte ovog prostora i tako čuva više stoljetnu tradiciju i nemjerljivo vrijednu hrvatsku enološku baštinu, susreli i dišeću raninu. Čuli smo da dišeća ranina ima potencijal za vina s ostatkom šećera, ali oni imaju vino u potpuno suhoj varijanti što govori o iskrenom pristupu vinara i želji da sortne karakteristike istakne u prvi plan. Vino je transparentne zlatno-žute boje i relativno niskog viskoziteta, a zrele arome grožđa, što asocira na muškat, fine su i lako pamtljive.